Je li vaša stvarnost brižno pripremljena kašica koja završava posvuda, samo ne u trbuščiću vašeg djeteta? Odbijanje kašica i nove hrane vrlo je raširen problem kroz koji prolazi velika većina roditelja. Ako dijete odbija kušati išta novo, to je često povezano s frustracijom roditelja i brigom oko njegove sitosti i zdravlja.
Djeca najčešće počinju odbijati kašice ili nova jela oko 6. mjeseca života, a ponekad to razdoblje potraje do druge ili treće godine. Do 40 % djece u toj dobnoj skupini prolazi kroz razdoblje prehrambene neofobije, odnosno straha od nove hrane.
Važno je napomenuti da odbijanje hrane i kašica ne mora nužno značiti zdravstvene ili psihičke probleme; ponekad je riječ samo o razvojnoj fazi koja s vremenom sama prođe. Svako se dijete razvija svojim tempom, a vi kao roditelji možete učiniti mnogo kako bi to razdoblje prošlo lakše.
Kada i zašto djeca odbijaju kašice i novu hranu?
Djeca se rađaju s prirođenom sklonošću slatkim i blagim okusima – majčino mlijeko, njihova prva hrana, slatko je i ukusno. Uvođenjem dohrane dijete ulazi u sasvim novi svijet okusa, mirisa i tekstura, što može izazivati strah i odbijanje. To se naziva prehrambena neofobija i predstavlja prirodnu zaštitu od konzumacije nečega potencijalno opasnog.
Fiziološki razlozi odbijanja dohrane mogu uključivati rast zubi praćen bolnim desnima, umor, refluks ili mučninu. Neka su djeca osjetljivija i na nove teksture ili intenzivne okuse reagiraju odbijanjem. U svakom se slučaju posavjetujte s pedijatrom kako biste isključili ozbiljnije zdravstvene poteškoće.
Među psihološke aspekte spada ponajprije djetetova potreba za autonomijom. U dobi od 1–3 godine dijete ima pojačanu potrebu za kontrolom nad svojim svijetom; odbijanjem hrane pokazuje svoju volju i samostalnost. Ulogu ima i snaga navike. Dijete često odbija novitete jer se osjeća sigurnije u poznatom okruženju.
Najčešće pogreške roditelja pri uvođenju dohrane
Jedna je od najčešćih pogrešaka prebrz tempo uvođenja nove hrane. Djetetu je potrebno vrijeme da nauči konzumirati novu namirnicu. Često je potrebno 10–15 ponovljenih izlaganja prije nego što se dijete navikne.
Mnogi roditelji također naglasak stavljaju na količinu pojedene hrane, čime naposljetku izazivaju stres i kod djeteta i kod sebe. Druga je pogreška stvaranje nepovoljnih uvjeta, poput gledanja televizije tijekom hranjenja, kako bi dijete 'bolje jelo'. Takva strategija može kratkoročno donijeti olakšanje, ali dugoročno potiče nezdrave navike i ovisnost o distrakcijama.
Velik je problem pretjerano fokusiranje na to, što dijete jede. Dijete je osjetljivo na roditeljske emocije i što je situacija emotivno napetija, to više odbija hranu.
Kako postupiti ispravno
Općenito se preporučuje započeti s uvođenjem dohrane oko 6. mjeseca djetetova života, postupno i polako. Počnite s jednovrsnim povrćem i tek potom prelazite na druge namirnice.
Prema općim preporukama kašice bi trebale biti pripremljene bez dodanog šećera i soli i idealno kuhane na pari kako bi zadržale važne vitamine i minerale.
Nastojte izbjegavati prisiljavanje na jelo, radije ponovno nudite namirnicu.
Ključ uspjeha su strpljenje i ponovno nuđenje iste namirnice. Držite se redovitih vremenskih razdoblja kada djetetu nudite obrok. Idealno u mirnom okruženju.
Želimo vam puno strpljenja i radosnih uspomena pri otkrivanju novih okusa s vašim djetetom.