Divlji preci domaćeg magarca su afrički nubijski i somalski magarac, koji su gotovo istrijebljeni. Magarac se najčešće koristi za nošenje tereta, može ponijeti do 300 kg, rjeđe za vuču, jahanje ili se uzgaja zbog mlijeka, mesa i kože. Ženka se naziva magarica, mladunče magare ili ždrijebe. Domaći magarac je biljožder. Njegova skromnost u prehrani je nadaleko poznata; osim kopriva, kiselice i trave onečišćene urinom i izmetom, domaći magarac pojede gotovo svu biljnu hranu, a magarci čak grickaju drvo i djelomično ga mogu probaviti. Važna mu je, međutim, čista voda. Skromnost i sposobnost prehrane i vrstama biljaka male hranjive vrijednosti magarac je naslijedio od svojih divljih predaka, koji su se prije domestikacije često hranili raznim vrstama suhih trava i polupustinjskih trnovitih grmova. Životni vijek: 27 – 40 godina, težina: 80 – 480 kg (odrasli), brzina: 24 km/h (maks.), visina: 79 – 160 cm (odrasli, u grebenu).