Svaki dan idemo na posao kako bismo imali sredstva za život, pronašli samorealizaciju i osigurali financijsku stabilnost za sebe i svoju obitelj. Pritom često ni ne shvaćamo koliko malo o svom poslu razgovaramo sa svojom djecom i koliko im pitanja može u glavi ostati neobjašnjeno. Dječji um je znatiželjan.
Jednostavan odgovor tipa „Mama mora na posao“ danas više nije dovoljan. Dijete želi znati gdje njegovi roditelji provode značajan dio dana. Treba razumjeti zašto idemo na posao i što tamo radimo. Djeca koja od roditelja dobivaju jasne odgovore osjećaju se sigurnije, lakše podnose odvojenost tijekom radnih dana i postupno stječu pozitivan i zdrav odnos prema radnom životu.
Kad i zašto početi s djecom razgovarati o poslu?
Iz razgovora s psiholozima, pedagozima i roditeljima znamo da s osjetljivom komunikacijom o poslu možemo započeti već u vrlo ranoj dobi. Dijete u dobi od dvije do tri godine razumije načela odlaska roditelja na posao, premda to još ne shvaća u potpunosti. Prikladno je koristiti jednostavne rečenice poput „Idem na posao zaraditi novčiće kako bismo mogli kupiti hranu“ ili „Na poslu pomažem ljudima koji su bolesni.“ Kako dijete raste, možemo postupno dodavati pojedinosti.
Glavna korist otvorene komunikacije je prevencija negativnih emocija, poput tjeskobe ili nesigurnosti kod djeteta. Dijete također bolje razumije da odrasla osoba ima svoje obveze i dužnosti – što pridonosi većoj emocionalnoj stabilnosti.
Razgovor o poslu donosi i druge prednosti. Dijete se uči odgovornosti, vrijednosti novca i počinje bolje razumjeti odakle dolaze stvari koje svakodnevno koristi.
I sami aktivno i redovito otvarajmo temu posla, primjerice nakon što dođemo kući ili tijekom zajedničkog razgovora za jelom.
Kako jednostavno objasniti djetetu što radite na poslu?
Nastojte djetetu objasniti što vaš posao obuhvaća. Ako ste, primjerice, medicinska sestra, pokažite djetetu dječji liječnički set. Recite da pomažete bolesnim ljudima, mjerite im temperaturu, dajete im lijekove kako bi im bilo bolje. Vizualnim i razigranim pristupom dijete će vas najlakše razumjeti.
Zorne primjere različitih zanimanja možete objašnjavati u bilo koje doba dana. Zanimanje prodavačice možete prikazati tijekom zajedničke kupnje. Pričajte pritom što prodavačica radi (broji novac, izdaje robu). Vozača autobusa dijete lako prepoznaje na putu od kuće – pokažite mu kako ljudi ulaze, vozač provjerava karte, vozi vozilo i brine o sigurnosti.
Dobra je strategija povremeno odvesti dijete izravno na svoje radno mjesto. Djeca se nenametljivo upoznaju s okruženjem, vide vaše kolege, upoznaju stvarnost vašeg dana. Stvorit će konkretnu predodžbu o tome gdje ste kad niste kod kuće, što će umiriti njihove brige.
Konkretan primjer dijaloga s djetetom može izgledati ovako: Dijete: „Zašto svaki dan negdje odlaziš?“ Vi: „Idem na posao. To je mjesto gdje radim svoj posao, kao što, primjerice, teta u vrtiću radi svoj. Ja pak pomažem ljudima s računalima kako bi mogli raditi.“
Kako u djeci graditi zdrave radne vrijednosti i stavove
Tijekom razgovora o poslu imate idealnu priliku pokazati djetetu širi smisao rada. Objasnite djeci da posao nije samo nužno zlo. Govorite o poslu tako da, primjerice, pomažete drugim ljudima ili da je vaš posao zanimljiv. Vaše stavove djeca lako preuzimaju.
Posao bi trebao biti predstavljen kao prirodna djelatnost koja pripada životu i kojom doprinosimo funkcioniranju društva. Naglasite korist koju ta aktivnost donosi i vama samima – npr. da se volite osjećati korisno, da vas veseli kad nešto postignete. Učite dijete razumjeti da svatko u društvu ima važnu ulogu – smetlar jednako kao liječnik ili poljoprivrednik.
Kako odgovarati djeci na teška pitanja o poslu i zaposlenju
Ponekad nastane zahtjevna situacija u kojoj ćete morati odgovoriti i na manje radosna pitanja. Na primjer, ako roditelj ostane bez posla, važno je djetetu situaciju objasniti osjetljivo, ali iskreno. Odaberite riječi primjerene djetetovoj dobi i usredotočite se ponajprije na pozitivan aspekt – provodit ćete više vremena zajedno ili ćete, primjerice, tražiti još bolji posao na kojem ćete biti sretniji.
Djeci je često zanimljivo zašto neka zanimanja izgledaju opasno. Objasnite im da postoji mnogo profesija doista zahtjevnih – primjerice vatrogasac, vojnik ili liječnik na hitnom prijemu u bolnici. Istodobno recite da su ti ljudi posebno obučeni kako bi se nosili s nastalim situacijama.
Može se dogoditi da dijete izražava nezadovoljstvo time što je roditelj stalno na poslu. Pokušajte objasniti da je to zato kako biste mu omogućili dobar i sretan život, kupili hranu, odjeću i igračke. Prikladno je naglasiti da roditelju samome situacija nije uvijek ugodna, ali da se trudi biti s djetetom što češće.
Pitanje „A zašto uopće moraš stalno ići na posao?“ spada među najteža. Primjereni odgovori mogu biti, primjerice: „Zato što si ljudi međusobno pomažu – ja pomažem ljudima popraviti auto, a onda si za nagradu možemo kupiti stvari koje su nam potrebne za dobar život.“ Tako djetetu objašnjavate povezanost i međusobnu ovisnost među ljudima.
Najčešće pogreške u razgovoru s djecom o poslu
Roditelji često nesvjesno prenose negativne emocije povezane s poslom. „Kamo sreće da ne moram na taj posao“, „Opet taj posao“ ili „Jedva čekam da imam slobodno“. Dijete takve fraze lako pamti i stvara predodžbu da je posao nešto negativno i neugodno. To ne znači da ne smijete biti iskreni prema djetetu – radije nastojte imenovati konkretne situacije i osjećaje („Danas sam umorna jer je na poslu bila strašna gužva“), ali izbjegavajte općenite negativne tvrdnje o poslu kao takvom.
Aktivno s djetetom raspravljajte o svom poslu. To mu pomaže bolje razumjeti svijet. Ako želite bolje započeti komunikaciju s djetetom o poslu, pomozite si, primjerice, kupnjom knjige.