Prvi školski dan ne donosi promjene samo u dnevni raspored. Uvelike utječe i na to, kako dijete provodi vrijeme kod kuće – kako se koncentrira, odmara i kako se igra. Ako dijete kreće u prvi razred, idealan je trenutak preurediti njegovu sobu, kako bi odgovarala novim potrebama. Ne mora se raditi o velikoj renovaciji. Dovoljno je nekoliko dobro promišljenih prilagodbi koje će pomoći djetetu savladati nove školske izazove.
Radni kutak kao osnova
Dijete u prvom razredu treba vlastiti prostor za učenje u kojem će se osjećati dobro i neće ga se ometati. Ključna je visina stola i stolice – ako noge vise u zraku ili se dijete pogrbljuje, koncentracija brzo opada. Idealni su podesivi „rastući” komadi namještaja, no i običan stol može se prilagoditi jastučićem za sjedenje ili osloncem za noge.
Rasvjeta je još jedan ključan element – prirodno bočno svjetlo (za dešnjake s lijeve strane) i dodatna stolna lampa s toplijim tonom svjetla. Dijete treba usvojiti i ritual: „Ovdje učim, ovdje se igram.” Pomaže kada je radni kutak jasno odvojen od ostatka sobe, po mogućnosti i vizualno (tepih, police, boja zida).
San i odmor
Večernje rutine lakše se poštuju ako je prostor za spavanje vizualno miran – prigušene boje, minimum igračaka u krevetu, bez treperećih svjetala. Madrac bi trebao biti čvrst, ali udoban, po mogućnosti prozračan.
Pri uspavljivanju pomažu i noćne svjetiljke s nježnim svjetlom ili projektori zvjezdanog neba koji smiruju dijete i olakšavaju usnivanje.
Kad se pojave bilježnice, bojice, pernice, udžbenici…
Predškolac je možda imao jednu ladicu za bojice. Školarcu treba sustav. Prvi razred donosi bilježnice, crteže, pribor za likovni, knjige i mape. Kako se stvari ne bi gubile ili gomilale u hrpi, potrebno je stvoriti preglednu organizacijsku strukturu.
Odlično funkcioniraju niske police s kutijama do kojih dijete samo može dohvatiti. Za sitnice su izvrsni viseći organizatori s džepovima za zid ili krevet. Isplati se uvesti i pravilo: „Svaka stvar ima svoje mjesto.”
Ostati dijete i u školskom ritmu
Polazak u školu ne znači kraj igre. Naprotiv – za školarce je slobodna igra ključan način opuštanja i oslobađanja od školskog stresa. U sobi bi stoga trebao ostati prostor u kojem dijete može graditi, stvarati ili jednostavno samo „biti”.
Odlično funkcioniraju tepisi za igru, niski stolići za kreativne aktivnosti ili kutije s igračkama u koje dijete lako posegne. Važno je da prostor za igru ne ometa učenje, ali da istodobno ne bude sasvim potisnut.
Raste ne samo dijete, nego i njegove potrebe
Soba školarca nije „gotov projekt”. Tijekom prve godine često ćete uočiti da nešto ne funkcionira – stol je premalen, prostora za odlaganje nema dovoljno ili je kutak za igru preblizu radnom.
Zato se isplati razmišljati o modularnosti. Namještaj koji se može presložiti. Kutije koje pristaju u različite police. Radni stol kojem se može podesiti visina. Čak se i od običnog regala za knjige može napraviti paravan ili zid za odlaganje.
Ne morate sve kupiti odjednom. Dovoljno je krenuti od osnove i postupno dodavati prema stvarnim potrebama. Fleksibilnost će vam uštedjeti živce – i novac.
Promjena sobe je praktična i psihološka priprema za novo razdoblje u djetetovu životu. Pomaže mu da se usredotoči, smiri, lakše se snalazi u stvarima – a istovremeno zadrži radost igre i stvaranja.
Najčešće je dovoljno nekoliko konkretnih promjena koje će znatno utjecati na svakodnevno funkcioniranje. I što je najvažnije: uključite dijete u te promjene. Neka sobu prilagodi sebi.