Je li već došao pravi trenutak da dijete ostavim samo?
Uzmite u obzir dob, samostalnost i sposobnost reagiranja na različite situacije. Jednako su važni i uvjeti u kućanstvu, okolina te individualni odgojni pristup konkretne obitelji.
Prema zakonu roditelji ili zakonski skrbnici uvijek imaju punu odgovornost za sigurnost i zdravlje svoje djece. Osim zakona, veliku ulogu ima i psihička pripremljenost djeteta. Neka djeca samotu podnose bolje od drugih.
Dobro je djetetu i vjerovati i učiti ga samostalnosti. Previše kontrole i stalni nadzor mogu dovesti i do negativnih posljedica, poput smanjene samostalnosti, nesigurnosti pri donošenju odluka ili nedostatka samopouzdanja. Uravnotežen pristup stoga pridonosi zdravom razvoju djeteta i njegovoj spremnosti nositi se s različitim situacijama.
Ostaviti dijete mlađe od 6–7 godina bez nadzora predstavlja vrlo visok rizik. Od 8–10 godina dijete se može kratkotrajno ostaviti samo kod kuće, ali samo ako je već sigurno savladalo osnovna pravila i krizne situacije, ako su pripremljeni kontakti na roditelje i ako je jasno poučeno što treba činiti u različitim slučajevima. Dobro je, primjerice, dogovoriti se sa susjedima da je dijete samo kod kuće kako bi, po potrebi, pripazili na njega.
Ako dođe do ozljede ili oštećenja imovine tijekom odsutnosti roditelja, roditelj može biti čak sankcioniran zbog nedostatnog nadzora. Stoga uvijek uzmite u obzir konkretne sposobnosti i psihičku zrelost vašeg djeteta.
Dob djeteta ključan je čimbenik odlučivanja o vremenu bez nadzora. Općenito se preporučuje sljedeće:
- 6–8 godina: Dijete može biti bez nadzora najviše nekoliko minuta
- 9–12 godina: Dijete je već samostalnije, može biti 1–2 sata samo kod kuće. Potrebna je, međutim, prethodna priprema i ponavljana provjera.
- 13–15 godina: Dijete uobičajeno može ostajati samo nekoliko sati ili dulje.
- 15 godina i više: Većina mladih već dobro podnosi boravak bez nadzora.
Ipak nemojte podcijeniti osobnu zrelost djeteta – svako je dijete individualna osobnost, a dob je samo okvirna smjernica.
Ne odlučuje samo dob o tome može li dijete biti samo kod kuće. Pratite emocionalnu pripremljenost – treba li dijete stalni kontakt? Kako reagira na neuobičajene situacije?
Važne su praktične vještine: Dijete mora znati rukovati telefonom, nazvati broj za hitne slučajeve, poznavati kućna pravila (ne otvarati nikome, rukovanje električnim uređajima itd.). Ako u tim vještinama oklijeva, pričekajte.
Pozitivan pokazatelj spremnosti je mirna reakcija djeteta na kratkotrajnu samoću bez tjeskobe ili nesigurnosti. Dijete bi se trebalo proaktivno javljati i znati kako se ponašati u kritičnim situacijama.
Odluka da dijete ostane bez nadzora mora uvijek biti promišljena, postupna i uz suglasnost djeteta. Imajte na umu princip izgradnje samostalnosti i povjerenja korak po korak.