Nuda kod djece zna namučiti gotovo sve roditelje. Dijete hoda po stanu, ne zna što raditi, žali se da mu je dosadno ili iskušava roditeljsku strpljivost svakakvim nestašlucima. Dugotrajna ili česta dosada može također negativno utjecati na dječji razvoj, raspoloženje i odnose u obitelji. S druge strane, važno je shvatiti da povremena dosada djetetu sigurno neće škoditi, naprotiv, može dovesti do razvoja mašte i kreativnosti.
Zašto nastaje i zašto ju je potrebno rješavati?
Što zapravo znači kada dijete kaže da mu je dosadno? Dosada je specifičan osjećaj nezainteresiranosti, gubitka motivacije i opće nelagode uzrokovan nedostatkom odgovarajuće stimulacije. Djeca su na taj osjećaj osobito osjetljiva. To proizlazi iz njihove prirodno velike potrebe za aktivnostima, novim poticajima i intenzivnom interakcijom s okolinom.
Najčešći uzrok dosade je rutina. Osobito ako dijete provodi vrijeme u istom okruženju (dom, vrtić, škola), s istim poticajima, igračkama ili aktivnostima stalno iznova. Dosada se javlja i u situacijama kada je dijete preopterećeno prevelikim brojem vođenih aktivnosti ili previše organiziranim vremenom. Tada paradoksalno nastaje frustracija uzrokovana nemogućnošću samostalno odabranih aktivnosti.
Kako spriječiti dosadu?
Prije svega, dobro je držati se pravila ravnoteže između organiziranog i slobodnog vremena. Osim čvrstog režima i planiranih aktivnosti, dijete bi trebalo imati dovoljno prostora za vlastitu igru, eksperimentiranje i spontano isprobavanje.
Praktično je također osigurati redovitu promjenu okruženja, primjerice šetnjama u prirodi, izletima u okolicu ili samo promjenom prostora u kojem provodi vrijeme. Time dijete dobiva važne nove poticaje koji sprečavaju nastanak osjećaja rutine i monotonije.
Važno je s djecom otvoreno razgovarati o dosadi. Učimo ih doživljavati taj osjećaj kao prirodan signal koji kaže: „trebaju mi poticaji, trebam nešto promijeniti.” Učimo dijete aktivno rješavati vlastite osjećaje i sudjelovati u osmišljavanju aktivnosti. Sjajnim pomoćnikom su i kvalitetne igračke koje dijete prirodno razvijaju, zabave ga i istodobno brinu o njegovu tjelesnom i mentalnom razvoju. Montessori igračke, kreativni setovi ili društvene igre idealni su alati u prevenciji
Što učiniti kada se dijete počne dosađivati?
Ako spadate u skupinu roditelja koje plaši rečenica: „Strašno mi je dosadno!”, zasigurno niste sami. Kako ispravno reagirati? Prije svega izbjegnite neko brzo, automatsko rješenje: primjerice da djetetu gurnete u ruku telefon ili tablet, pustite televiziju ili izdate brzu zapovijed tipa „pa radi nešto!” Djetetu treba skrenuti pozornost na to da je dosada potpuno prirodan osjećaj koji povremeno doživljavaju svi, uključujući i odrasle. Time ćete dijete smiriti i istodobno ga potaknuti da uči razumjeti svoje osjećaje.
Prvi važan korak je stoga reagirati empatično: „Aha, razumijem te. Vidim da te više ništa ne zanima. Što misliš, zašto je to sada tako?” Ako dijete osjeti da se doista zanimate, lakše će vam se otvoriti i počet će govoriti o osjećajima. Aktivno slušanje je ključno – dijete treba osjećati da roditeljima nisu ravnodušni njegovi problemi. Ova jednostavna strategija često dovodi do toga da dijete samo dođe do ideja kako situaciju riješiti ili se barem smiri.
Drugi korak je da djetetu možete pomoći konkretnim prijedlozima, a da pritom ne namećete jednu jedinu aktivnost. Ne dajte djetetu dugačak popis zadataka što treba raditi, nego kratko predložite nekoliko mogućnosti:
- „Što bi te sada veselilo?”
- „Pada li ti na pamet nešto što bi uopće vrijedilo isprobati?”
- „Hajde da zajedno smislimo nešto super. I tebi i meni padaju na pamet razne stvari, pa ćemo vidjeti tko će doći s boljom idejom.”
- „Ima li nešto što već dugo planiraš, ali to iz nekog razloga do sada nisi pokušao/pokušala?”
- „Možemo pokušati sagraditi bunker od deka, izvaditi društvene igre ili bi radije nešto izradio/izradila? Što misliš, što bi bilo najbolje?”
Ne zaboravite da konačan odabir aktivnosti prepuštate djetetu. Time mu omogućujete da doživi osjećaj da ima stvari pod kontrolom, a ujedno ga vodite prema samostalnosti.
Za kraj se može reći da, kada vaše dijete osjeća dosadu, ne očajavajte. Zapamtite da primjerena reakcija na rečenicu „meni je dosadno” može biti prilika za zajednički provedeno vrijeme. Naučite li reagirati konstruktivno, empatično i smireno, pomažete svom djetetu ne samo trenutačno riješiti danu situaciju, nego ga istodobno učite i vrijednim vještinama samostalnosti i učinkovitog nošenja s emocionalnim stanjima.